Teško mi je. Počinjem da ludim. 'Zašto' je svuda oko mene. Sjećanja su non stop tu a njegovog lika ne mogu da se otarasim. Kako da zaboraviš neke stvari, kako ?
Ja: hajde dođi na kafu, znaš da sam te poželila.
On nakon 10 min ulazi u kafić, sjeda do mene, grli me i govori : ' jesam li brz?'
Kako neko s takvim ponašanjem da ti ne postane drag ?
Tako jednom hodam ja tržnicom i gledam neke suknjice kad neko iza mene govori : ' ma nije to za tebe' Okrećem se gledam on stoji i gleda me tako slatko i toplo. Grli me onako zaštitnički , kao kad grliš nekog ko ti je jedna od bitnijih osoba u životu. Pričamo tako i ja se okrećem i govorim ' eto šta sam ono gledala' kad on : 'onu treću suknjicu:D '
i svi oni izlasci, ono igranje pikada ( koje me on naučio) , svo ono popuštanje u bilijaru. One noći provedene do 4 na msnu, a u 7 mora na pos'o.
On: ajde idemo spavat sad
ja: pa ajde ti :D
on: pa i ti ćeš sa mnom :r
ja: pa neću :P
on: pa što nećeš :(
ja: pa ne spava mi se
on: pa kako cu ja sam, ajde bona sa mnom , pa znas da smo navikli da zajedno idemo i nemoj da se guraš ko sinoć
ja: ajd dobro, al' nemoj ni ti da hrčiš
on: haha, ajd neću , imat ćeš najljepše spavanje i još ljepše buđenje :D
Planirala sam da ovo bude malo veći post i da napišem sve te uspomene koje me proganjaju ali ne ide, samo je gore . Do sledećeg pisanja. :*